Kontrola naprezanja stakla je vrlo važna karika u procesu proizvodnje stakla, a staklarskim tehničarima dobro je poznat način primjene odgovarajuće toplinske obrade za kontrolu naprezanja. Međutim, kako precizno izmjeriti naprezanje stakla i dalje je jedan od teških problema koji zbunjuju većinu proizvođača i tehničara stakla, a tradicionalna empirijska procjena postaje sve neprikladnija za zahtjeve kvalitete staklenih proizvoda u današnjem društvu. Ovaj članak detaljno predstavlja najčešće korištene metode mjerenja naprezanja, nadajući se da će biti od pomoći i prosvjetljenja tvornicama stakla:
1. Teorijska osnova detekcije naprezanja:
1.1 Polarizovano svetlo
Dobro je poznato da je svjetlost elektromagnetski val koji vibrira u smjeru okomitom na smjer napredovanja, vibrirajući na svim vibrirajućim površinama okomitim na smjer napredovanja. Ako se uvede polarizacijski filter koji propušta samo određeni smjer vibracije kroz svjetlosnu putanju, može se dobiti polarizirana svjetlost koja se naziva polarizirana svjetlost, a optička oprema napravljena prema optičkim karakteristikama je polarizator (Polariscope Strain Viewer).YYPL03 Polariscope Strain Viewer
1.2 Dvolomnost
Staklo je izotropno i ima isti indeks prelamanja u svim smjerovima. Ako postoji napon u staklu, izotropna svojstva se uništavaju, što uzrokuje promjenu indeksa prelamanja, a indeks loma dva glavna smjera naprezanja više nije isti, odnosno dovodi do dvostrukog prelamanja.
1.3 Optička razlika putanje
Kada polarizirana svjetlost prođe kroz napregnuto staklo debljine t, svjetlosni vektor se dijeli na dvije komponente koje vibriraju u smjeru x i y naprezanja, respektivno. Ako su vx i vy brzine dvije vektorske komponente respektivno, tada je vrijeme potrebno za prolazak kroz staklo t/vx i t/vy respektivno, a dvije komponente više nisu sinkronizirane, tada postoji optička razlika putanje δ
Vrijeme objave: 31.08.2023